Ljupčac

Ljupčac je višegodišnja začinska biljka iz porodice štitarki u koju od povrtnih kultura spadaju celer, pastrnjak, peršin i mrkva. Ima račvasto razgranat korijen iz kojeg izbijaju veliki prizemni listovi na dugim peteljkama oblikujući lisnu rozetu i dajući biljci grmolik izgled.

Listovi su dvostruko ili trostruko perasti, jajoliki su, s pilasto nazubljenim rubom. Ljupčac se može uzgajati u kontinentalnim područjima i priobalju, gdje zbog više sunca ima i veći sadržaj eteričnih ulja. Ni prema tlu nema posebnih zahtjeva, no najbolje uspijeva na dobro propusnim rastresitim tlima bogatim humusom. Kao pretkulture u uzgoju treba izbjegavati korjenasto povrće kao što je mrkva, peršin, celer ili pastrnjak.
Svi dijelovi biljke izuzetno su aromatični, a intenzivan im miris potječe od eteričnih ulja kojih najviše ima u sjemenu, do 1,5%, u korijenu do 1 %, a u listovima oko 0,05 %. Svježe ili osušeno lišće te osušeni mljeveni korijen ljupčaca upotrebljavaju se najviše kao dodatak juhama, umacima, raguima i drugim jelima od mljevena mesa. Ima blagi okus na meso i intenzivan miris na celer. Zbog intenzivna ga je mirisa potrebno pažljivo dozirati.
Pripisuju mu se i ljekovita svojstva kao što je poboljšavanje apetita, smanjenje probavnih smetnji, bolji rad bubrega i lakše iskašljavanje. U narodnoj se medicini upotrebljava kao lijek protiv bolesti mjehura i bubrega, migrene i menstrualnih bolova, a smatra se da i povećava spolnu moć.