Bob (Vicia faba), poznat i kao “poljski grah” ili “boba”, drevna je kultura koja potječe iz jugoistočne Azije, a kroz stoljeća je postala izuzetno popularna u Europi, posebno u Mediteranu i Srednjoj Europi. U prošlosti, bob je uz krumpir bio ključna prehrambena biljka, zahvaljujući svojoj hranjivosti, otpornosti i jednostavnoj kultivaciji.
Botaničke karakteristike
Bob pripada porodici mahunarki (Fabaceae) i raste kao zeljasta jednogodišnja biljka. Dostiže visinu od 0,5 do 1,5 metra, a njegova karakteristična mahuna sadrži nekoliko većih, plosnatih sjemenki. Cvjetovi su bijele boje s tamnim, gotovo crnim mrljama, što ih čini prepoznatljivima i važnim za oprašivače poput pčela.
Klimatski uvjeti i uzgoj
Bob najbolje uspijeva u umjereno toplim klimama. Otporan je na niže temperature i uspijeva u proljeće i ljeto, čineći ga pogodnim za uzgoj u raznim regijama Europe, uključujući sredozemna i kontinentalna područja. Dobro uspijeva na plodnim, dreniranim tlima, ali može se prilagoditi i siromašnijim tlima zahvaljujući svojoj sposobnosti fiksiranja dušika, što ga čini korisnim za poboljšanje tla.
Nutritivna vrijednost
Bob je izuzetno hranjiv – bogat je biljnim proteinima, vlaknima, vitaminima B-skupine, posebno folnom kiselinom, i mineralima poput željeza, magnezija i fosfora. Zahvaljujući svom visokom sadržaju bjelančevina, dugo se koristio kao važan izvor proteina za stanovništvo, posebno u periodima kada je meso bilo rijetkost ili luksuz.
Priprema i kulinarska upotreba
Mladi bob, kada je još zelen i sočan, ima nježan okus te se najčešće priprema kuhan s krumpirom, blitvom ili špinatom, često s dodatkom maslinovog ulja i češnjaka. Sušeni bob, poput graha, koristi se u varivima, juhama ili kao pire. U mnogim mediteranskim zemljama bob se koristi u tradicionalnim jelima – poznato jelo “fave” iz talijanske kuhinje je pire od boba, a u arapskim zemljama se od boba priprema “ful medames,” začinjeno jelo koje se servira s kruhom.
Ljekovita svojstva i koristi
Bob se koristi i u tradicionalnoj medicini zbog svojih zdravstvenih prednosti. Vlakna i minerali u bobu pomažu kod probave i održavanja zdravlja srca. Međutim, važno je napomenuti da osobe koje pate od rijetke genetske bolesti favizma ne smiju konzumirati bob, jer može izazvati hemolitičku anemiju.
Bob, kao biljka i hrana, ima bogatu povijest i kulturni značaj u mnogim dijelovima svijeta, a danas je ponovo prepoznat kao vrijedan izvor hranjivih tvari i jedinstven okus u kulinarstvu.
